image image
image image image image image image image image image image image image image image

S.N. Lazarev: Zašto čovečanstvo izumire?


Ljudi znaju, da bi čovječanstvo preživjelo čovjek treba da se promjeni. Ljudi kao prvo ne znaju sto je to čovjek, a kao drugo ne znaju niti sto je to promjena, tj. naša predstava o čovjeku proizlazi iz kršćanskih, religioznih shvaćanja, a ja sam došao do zaključka da su ta shvaćanja iskrivljena. Ako su naše osnovne strukture razumijevanja iskrivljene, tada će i ostale političke i ekonomske teorije griješiti, slijedeći neispravnu sliku svijeta. Ljudima je teško doći do uzroka jer nemaju navike za to, nisu ih naučili. Nitko niti ne pretpostavlja da s nama upravljaju shvaćanja koja proizlaze iz religioznih koncepata.

Idemo drugim putem. Čovječanstvo propada. Treba ga spašavati. Treba saznati kako utjecati na ljudsko, kako ga poboljšati i izmijeniti samoubilačko ponašanje. Čovjekom na 95 ili 97 % upravlja podsvijest, to su već psiholozi dokazali, to već svi znaju. Znači da bi spasili čovječanstvo treba djelovati na podsvijest.

Obraćanje podsvijesti je besmisleno. Kao priča o škorpionu koji je ugrizao kornjaču i ona će na to: Pa šta mi to uradi? Škorpion odgovori: Takav mi je karakter. Sto je poanta priče? Nama upravlja karakter, ne naša glava, nego naš karakter. A karakter je naša podsvijest, naši osjećaji, zato ako se naša podsvijest ne promjeni, koliko god se mi trudili utjecati na našu svijest, um, razum, neće biti rezultata. Podsvijest lako pobjeđuje svijest. Podsvjesne želje stvaraju svjesno ponašanje.

Onda se postavlja pitanje: Kako promijeniti podsvijest da ljudi ne bi izumrli. Prije nego sto promijenimo podsvijest treba znati zašto su naša podsvjesna uvjerenja doveli do propadanja civilizacije, sto je tu neispravno. Primjer: sve sto se ne razvija, umire. Znaci ako se ne slijede zakoni razvoja tada bilo koji proces biva ugušen. Prvi i glavni zakon razvijanja je zakon jedinstva i borbe suprotnosti, a on se realizira u međuljudskim odnosima. Čovjek postoji u društvu. Zakon dugovječnosti i preživljavanja je ispravna komunikacija. Da bi ispravno komunicirali, (a naučnici su došli do toga da je ispravna komunikacija uvjet za dugovječnost, pa i preživljavanje) potrebno je imati osjećaj jedinstva i ljubavi, a zatim i neovisnost i borbu suprotnosti. Tako da evo sto se događa. Čovjek je uvijek živio u skladu sa svojim interesima i agresivno se odnosio prema onima koji njegove interese guše.

Kako bilo koja životinja reagira kad njen instinkt je ugrožen, tako to čini i čovjek, i onda iznenada u Bibliji, u Starom zavjetu pojavljuju se formule za Milosrđe neprijateljima, ne može se radovati smrti neprijatelja, pa se onda pojavi Isus Krist i kaže — ljubi svoje neprijatelje i ne protivi se zlu, tko vas udari u jedan obraz vi mu okrenite drugi.

Milost neprijateljima — to je još uvijek razumljivo, ali ne boriti se protiv zla, što je to? – to je mehanizam samouništenja, to je uništenje instinkta samoodržanja.

Pa zašto je onda kršćanstvo, ako pročitate sve Kristove zapovijedi, to je uputstvo za samouništenje, obitelj nije potrebna, s neprijateljima se ne treba boriti, nitkovima se mora oprostiti, ovo je potpuno raspadanje društva.

Koja je onda tajna kršćanstva?

Da, tajna kršćanstva je u tome što ne zamjenjuje judaizam, nego ga nadopunjuje i razvija. 12 10 Mojsijevih zapovijedi razvijeno je kroz devet Kristovih zapovijedi, to je to. Krist je govorio: Ne odupirite se zlu. To ne znači potpunu pasivnost, to znači odsutnost unutarnje agresije u odnosu prema neprijateljima, tj. što se događa, vani mogu agresivno reagirati na neprijatelja, ali iznutra moram voljeti, to je jedinstvo koje dozvoljava da se razvija borba suprotnosti, tj. ako postoji ljubav, onda je bilo koji sukob razvoj, a ako nema ljubavi, onda bilo koji sukob je uništenje jedne od strane ili obje. Pogledajmo kako se moderni svijet sukobljava, on se sukobljava kao životinja, „ne sviđa mi se, znači, mora da se uništi", Amerika je tipičan primjer.

Što znači voljeti svoje neprijatelje nitko ne zna, ljudi su zaboravili da se zapovijedi judaizma odnose na čovječje ponašanje i na tijelo, a Kristove zapovijedi na njegovu dušu, zato u odnosu na tijelo, udarite po obrazu, okrenite drugi, ovo je idiotizam, ali na nivou duše to je najvažniji položaj koji usporava agresiju prema Bogu i dopušta očuvanje ljubavi, i tako, sve do sada svećenici to ne mogu objasniti sto je to blaženi su siromašni duhom, koje je značenje fraze tko te udari u jedan obraz, okreni mu drugi. To jest realizacija zakona jedinstva i borbe suprotnosti, što znači da ako ispravno primamo Kristovo učenje, onda bi to trebalo biti, ono kao monoteističko učenje treba biti dualno, i jeste takvo, postoji agresija, postoji ljubav. Krist je poslao poruku ne odupiri se zlu, ali je uzeo stvari i otjerao trgovce iz hrama. To i jeste dijalektika. Doslovno tumačenje Kristova učenja, današnja pravoslavna i katolička religija ga tako doslovno tumače; doslovno tumačenje Kristovih učenja vodi, kao prvo, zapravo ako se to učini jasno, ka uništenju instinkta samoočuvanja, tj. do samouništenja, dovodi do paralize i zastoja u razvoju. Nema suprotnosti, samo se žrtvuje, samo daj, samo se ne protivi, a Krist ima jasne koncepte – jednome je tri puta rekao, opomenuo ga, nije shvatio, odnositi će se njemu kao prema grešniku, dok nekim drugima treba stalno opraštati, tj. to je dijalektika.

Novinar:Sergeju Nikolajeviču, pitanje: Teško je shvatiti u kojem trenutku treba stati, radi se o principu: dobrota je gora od krađe, u kojem trenutku morate prestati biti dobri i početi biti principijelni?

Objasnit ću vam: uvijek morate biti dobri, uvijek morate biti principijelni, dobrota ne isključuje principijelnost.

Objasnit ću: navikli smo na to, ako osoba kažnjava, onda ne voli, ako voli, onda ne kažnjava, ovo je naš poganski stav, ili lijevo ili desno. Uvijek sam davao primjer ljubavi majke kada kažnjava svoje dijete, ona ga ne voli? Ona ga voli, ali kažnjava, jer kad ga ona voli, kazna će biti odgajanje, a ne osveta.

Novinar:Sergeju Nikolajeviču, moja supruga i ja često imamo neslaganje na tu temu, ona smatra „pametnom riječ, budali štap", ali ona nikada ne primjenjuje štap, ne dozvoljava da se kaišem kažnjava, ona uvijek govori da jači ne bi trebalo fizički da kažnjava slabijeg, već ga treba pronaći neki drugi način za zaustavljanje čovjeka u nekoj situaciji.

Ona je apsolutno u pravu, ali ako ne postoji način, ne možete da ga pronađete, onda je bolje da uzmete kaiš. Ovo je idealizam, ona je u pravu, ali ona je u pravu u određenoj točki gledišta. Kao, svejedno je što je smrtna kazna zabranjena kod nas, zar ne? I oni koji su nas sprečavali da je prihvatimo — Amerika, tamo je dopuštena smrtna kazna, to jest, njihov savršeni vođa kapitalističkog svijeta živi sa smrtnom kaznom i pljuje na sve zahtjeve, a nama je Europska zajednica rekla „ne biste trebali da imate smrtnu kaznu, tada ćete biti civilizirana država". Onda je pitanje, je li smrtna kazna potrebna ili ne?

Odmah ću odgovoriti; smrtna kazna je potrebna kad nema načina da se zločinac odgoji, kad je odgojni alat smrtna kazna, odmah ga tjera da se ponaša normalno, i kazna je jedan od elemenata odgoja, kako se ne bi pokvarila duša, ali ako postoji razumijevanje kako odgojiti čovjeka, kako mu promijeniti karakter, onda ga ne trebate ubiti, trebaju mu se pružiti mogućnosti za promjene. Znači trebalo bi ukinuti smrtnu kaznu u onim državama u kojima postoji barem neka politika ispravnog odgoja čovjeka, tako da on ne bi bio zločinac, jer tko postaje zločinac, onaj tko izbjegava kaznu i onaj koji postavi pogrešne ciljeve, a ako novac je glavni cilj čovjeka, on će biti zločinac.

Sada u Rusiji sve više djece naručuje ubojstva svojih roditelja da dobiju svoj novac i stan, toga ranije nije bilo, ali sada budući da imamo kapitalizam, svi se mole za novac. U redu je da dijete dobije novac. Dakle, pogrešno odgajanje djece, pogrešni ciljevi su formiranje budućih kriminalaca i materijalistički smrad sa štovanjem novca i blagostanja. Sve se više rađaju u zločinca, iako na vanjskoj razini sve je još uvijek pristojno, ali iznutra to je još uvijek zločin i ispada da je vani sve manje ili više u redu, ali iznutra postoji dezintegracija, u obliku poticanja na homoseksualnost, raspad obitelji, seksualna sloboda i tako dalje. Dakle, na vanjskoj razini smrtna kazna je zabranjena, humanost i slično, a unutarnja razina truli i raspada se. Zašto? Zato što su pogrešni ciljevi. A mi, u islamskom svijetu, vidimo da je smrtna kazna normalna ako je osoba počinila nekakav moralni zločin. Zašto Islam sada vodi i zamjenjuje kršćanstvo jer u islamu nema opraštanja grijehova i tamo osoba mora biti odgovorna za svoje zločine. Kod nas u Rusiji, dužnosnici rade sve što žele i nema nikakve kazne, to je pseudo-kršćansko razmišljanje vodi u evo takvu katastrofu. Stoga, što proizlazi, pogrešno razmišljanje čovjeka, pogrešno razumijevanje toga što iz Kršćanstva dovodi do propadanja društva i europskog, i ruskog, pa evo čovjeku koji, recimo, pljuje na sve moralne temelje, gravitira homoseksualnosti, pljački, samoubojstvu, dati takvoj osobi normalan, takozvani pravedni položaj, dati mu novac, prosperitet, stabilnost, on će se razvijati, on će dalje degradirati, kao što vidimo u Norveškoj, Švedskoj i visoko razvijenim zemljama, rađa se pred našim očima, iako sa stajališta političkog ekonomskog, tamo sve cvjeta, stoga kako bismo razgovarali o spasenju čovječanstva, moramo govoriti o spasenju čovjeka. A da bismo spasili čovjeka, moramo razumjeti što je to čovjek, kako mu pomoći i kako ga spasiti. Navest ću primjer kad kažemo da trebamo pomoć drugome što mi pod time mislimo — financijski pomoći, novcem ili nečim drugim. Tako se na ovoj razini i zaustavljamo, pomoć drugom, žrtua za drugog, mi obično doživljavamo kao materijalnu pomoć. To je to, ne idemo dalje, ali to je samo prva razina, uz pomoć drugog znači da čovjek ne može sebi pomoći, to znači da je ovisan, rob je.

Kineska poslovica kaže ako nahraniš ribom – nahranio si za jedan dan, a daj udicu i nauči kako loviti ribu – nahranio si za cijeli život! To je već druga razina – to je već transformacija iz roba u slugu, aktivnog čovjeka koji se može sam uzdržavati. Sljedeća razina nije samo dati udicu, već naučiti kako loviti ribu tako da se riba ne istrijebiti, tj. da se osjeća kao gospodar na rijeci, a ne pridošlica koja će uhvatiti sve i otići. To jest ovo je još veći razvoj neovisnosti, štedljivost — ovo je 3. razina.

Četvrta razina je naučiti osobu da uzgaja ribu, sija žito i da osigura sebi namirnice, to je već potpuna samostalnost i neovisnost.

Peta razina je naučiti osobu da ima takav karakter u kojem će se razvijati, tražiti novo i pružati ne samo za sadašnjost, već i budućnost. Ovo je već ideja samorazvoja.

Šesta razina je naučiti osobu da vjeruje u Boga, jer bez vjere u Boga, razvoj i promjena karaktera i svijesti bit će teški.

Sergeju Nikolajeviču, može li se nazvati i osjećati sebe kao djelić svijeta?

Mi i jesmo dio svijeta i osjetiti jedinstvo svijeta je prvi uvjet vjere u Boga, kako je rekao Hagaan Piti.

Ovdje govorimo o tome da je pomoć čovjeku, suština pomoći je u tome da se od položaja ovisnog roba, pretvori u neovisnog gospodara i To odgovara glavnim idejama ideološkog kršćanstva. Krist je rekao: Budite savršeni kao vaš Nebeski Otac, tražite sreću na Zemlji. To znači da glavni cilj ne bi trebao biti dobrobit, niti snaga, novac ili realizacija instinkata, već bi glavni cilj trebao biti sjedinjenje s Bogom, ljubav prema Bogu i sličnost s njim.

Što je sličnost Bogu? Bog upravlja cijelim Svemirom, to znači da čovjek mora naučiti upravljati okolnim svijetom i što je više čovjek sa osjećajem gospodara, a ne menadžera koji sanja o krađi, pljački i bježi, već gospodar koji želi sve unaprijediti, koji upravlja, poput majke koja voli svoje dijete, odgaja ga, pa se pravi gospodar brine o okolnom svijetu. Dakle, pomoć čovjeku je najbolja koja mu pomaže u otkrivenju božanskog, sve je to velika ljubav i prilika za upravljanje u transformaciji okolnog svijeta. A naša pomoć čovjeku je samo da mu damo ribu, tj. mi imamo mišljenje robova, dakle menadžeri koji dobiju svoj posao, ponašaju se kao robovi, nemaju odgovornosti, nemaju osjećaj gospodara.

I sa takvim razmišljanjem ne može se spasiti ni država, ni Rusija, ni cijeli svijet. Dok imamo u našim datotekama zapisano da je pomoć samo materijalna podrška, onda nećemo kontrolirati i štititi druge oblike pomoći.

Objasnit ću vam: trebate pomoći nekoj državi da preživi, što treba učiniti, dajte joj prvo ribu, dajte joj oružje, opremu da bi se mogla zaštititi, a zatim dajte štap za ribolov, pomoći u stvaranju tehnologija, koje će omogućiti da imate naoružanje, dobru zaštitu.

Sljedeća razina – to nije trenutna zaštita, obećavajuća, to je znanost, obrazovanje, to su nove tehnologije i još viša razina je očuvanje obitelji, moral, vjera, jer bez obitelji, morala i vjera, nijedna država neće opstati. Postoji li u suvremenim državama sustav strukture za zaštitu strateških vrijednosti, nema, to jest, svaka država kupuje oružje, avione, helikoptere, brodove, kako bi se zaštitili. Postoji cijela vojska, postoje odjeli koji se bave ovom zaštitom, postoje službe, vojske. Ali strukture koja se bave zaštitom obrazovanja, znanstvenog razvoja – nema.

Usput, u Rusiji je nakon njezinog raspada, od 130 fizičara — nuklearnih znanstvenika koji nisu htjeli ići u inozemstvo, oko 100 ih je ubijeno, jednostavno su ih metodički istrijebili da ne bi radili za dobro Rusije. Zašto? Jer nije bilo razumijevanja da je znanstvenike potrebno zaštititi. U Sovjetskom Savezu je toga bilo, a u kapitalističkoj Rusiji je izgubljeno. Postoje li ozbiljne strukture u Rusiji koje bi se trebale baviti pitanjima zaštite obitelji, morala, odgajanja djece, njihove — također ne.

Općenito, crkva bi ih trebala zaštititi. Crkva je odvojena od države.

Odvojena jer je otkrila svoju potpunu nedosljednost u odgoju ljudi, crkva je odgojila one koji su je kasnije uništavali, što znači da odgoj nije bio potpuno ispravan. Tako su crkvu, kao organizam u društvu, svi smatrali jamcem morala, ali u stvari se pokazalo da je jamac nemorala, stoga je crkva nekako ostala visit između neba i zemlje. Čini se da tvrdi da odgaja ljude, ali istodobno, njezini predstavnici često pokazuju takve primjere iz kojih proizlazi da je riječ o anti-obrazovanju. Država mora, budući da je crkva odvojena od države, država mora imati strukture koje štite sadašnjost, sutra i budućnost, takve strukture nema.

Svaka će struktura razmišljat o proračunu kroz koji će napuniti svoje džepove.

Glavna stvar za sve je novac, hrana i trenutna zaštita oružjem, to je pogansko razmišljanje, razmišljanje prve razine, gdje se čovjek čak ne može povezati sa suprotnim. Ovo je linearno razmišljanje, dajem primjer: šest na liniji, na ravnoj liniji, dva čovjek, jedan s jedne i drugi s druge strane, za jednog je šest, za drugog 9 i svaki od njih je u pravu, svaki je spreman uništiti drugog, smatrajući sebe ispravnim, a zauzeti mjesto drugog nije moguće, ovo je pogansko linearno razmišljanje, koje svi posjedujemo i s takvim razmišljanjem nijedan projekt neće raditi.

Tada je pitanje: kada će se sve ovo završiti?

Zaustavit će se kad se sve strukture počnu raspadati. Razgovarao sam s jednim čovjekom, gle, sada je epidemija, svi traže cjepivo, lijekove, zar ne?

Onda se ispostavi da cjepivo i lijekovi ne djeluju, što će dalje tražiti? Tada će ljudi shvatiti da je glavna stvar imunitet, podići imunitet, a ne pobjeći s lijekom, ako imuniteta nema, lijekovi neće pomoći. I tada će svi početi jačati imunološki sustav i tada će se možda ispostaviti da visoki imunitet ne pomaže, što će onda ljudi? Tada će učiniti, ono što su trebali učiniti od samog početka, počet će se moliti, to je ono što Bog želi od nas. Sve će se ovo početi odvijati kada ljudi počnu gledati ne na ekonomiju, ne na politiku, već na sebe i postave pitanje: imamo li mi pravo na sutra ili ne i kakvi bismo trebali biti? Zašto to pitanje nisu ranije postavili, jer je ranije to pitanje privatizirala crkva i odgovorila na njega, iako je odgovorila pogrešno.

Krist je govorio čovjek je čedo Božje i da je svrha i smisao čovjekova života ljubav prema Bogu i postajanje poput njega. To znači promjenu u razvoju, a Kristovi sljedbenici iskrivili su sve to za dobro ne istine, već za dobro svojih interesa, da bi bila vlast, tako da se predstavnici religije nahrane i sve je tamo postalo potpuno drugačije. Čovjek je nesavršeno biće, grešno od početka, smisao života čovjeka – stići u raj, tugovati nad svojim grijesima i izvrnuti sebe u svemu. I ta se shema, pokazala, netočna, jer ne odgovara kršćanskom učenju i ljudi koji su se opekli na ovu temu uopće su prestali razmišljati o tome, tj. sklonost traganju za izlazom kroz promjenu čovjeka je zaustavljena, diskreditirana od strane crkve, krenula je alternativa, ako je nemoguće izgraditi skladno društvo kroz promjenu čovjeka, tada ćemo promijeniti okruženje čovjeka, i eto pojavila se ideja komunizma, oduzimanje privatnog vlasništva, koje je, u principu, također došlo iz kršćanstva. Što je suština komunizma? Eliminacija obitelji, privatnog vlasništva i države – a to je sve u kršćanstvu, glavni neprijatelji osobe su njegovo kućanstvo, da je bogatašu teže ići u nebo nego prošetati devu u školu, da je ambicija — stanje blisko grijehu, a ambicija i položaj u društvu — jesu država. Ali Krist nije rekao da je novac zlo, i da je obitelj zlo i da ih treba eliminirati. Rekao je da je u odnosu na Boga ovo iskušenje koje se može zatvoriti nečim od Boga i ne više, a poganska interpretacija njegovog učenja dovela je do onoga što je proglasio dobrim, ali opasnošću, ako se poštuje to dobro proglašeno je zlom i do sada se ta tendencija nije promijenila i vjeruje se da je novac loš, ambicija loša i obitelj loša, bolje da se ne vjenčate. I pitamo se zašto se obitelji raspadaju, u kršćanstvu postoji jasan, specifičan program za uništavanje obitelji, ako se kršćanstvo razumije doslovno, možemo li ići daleko s tim konceptima? Nevjerojatno je da smo postojali još 2000 godina, da je čovječanstvo preživjelo. Dajte podmornicu i atomsku bombu u ruke divljaka, ali bez obzira na to koliko su savršeni obrambeni sustavi, on će lansirati sustave samouništenja. Također moderna znanost, ona je u osnovi u rukama divljaka i znanstvena otkrića se ne kontroliraju, njihova opasnost se ne shvaća. Stoga, što se znanost dalje razvija, to ćemo biti bliže smrti!

I općenito, sama riječ — znanstveno-tehnološki napredak, ne mislimo da je opaka u svojoj biti i već ima program samouništenja. Pogledajte drvo koje raste, postoje pokazatelji rasta korijena i rasta krošnje. Za određeno drvo, krošnja, s obzirom na mogućnost korijenja, u roku od pet godina, ne smije biti veća od jednog i pol metra, ako je veća, stablo će se osušiti. Dakle, korijenje su moral i kultura, deblo je znanost, a krošnja tehnologija. Što je znanstveni i tehnološki napredak, ovaj izraz već uključuje znanost i tehnologiju. Tehnologija je materijalna, znanost duhovna, a gdje je ovdje duša? Nema duše, dakle, bez moralnog napretka, znanstveno-tehnološki napredak je samoubojstvo, što se i događa, ne razvijamo moral, a znanost i tehnologija se bijesno razvijaju, ovo je izravan put do samouništenja.

Onda se postavlja pitanje kako razviti moral, ali ovdje je cijeli problem što je crkva predugo privatizirala ovu temu da ljudi to radili samostalno. Moral se neizbježno stapa s vjerom u Boga, kad osoba počne govoriti: Ja vjerujem u Boga, odmah ga se ispravlja, o čemu govoriš, svećenici to bolje znaju i pitaj njih. I to je to! Proces razvoja je završen. Stoga, dok ne shvatimo da je osnova naše bliske smrti, osnova najteže krize na svijetu, naše razmišljanje i u njegovoj osnovi pogrešno iskrivljena religijska razumijevanja.

Beskorisno je razgovarati o politici i ekonomiji, i o bilo čemu, sve je isto, poput davanja subvencija nerazvijenoj zemlji, ali oni će i dalje biti pljačkani cijelo vrijeme, bez obzira koliko novca pomažete, evo npr. Ukrajini, bez obzira koliko novca bacite, sve se rastvara!

Dakle, sve ovisi o našem mentalitetu, našem karakteru, našoj zamisli o tome što je čovjek, ako je čovjek stvorenje porijeklom od majmuna, onda mora živjeti poput majmuna i njegove potrebe trebaju biti, poput majmuna, samo materijalne.

Iako u stvari životinja često pokazuje takve potrebe da osoba u tom pogledu već počinje zaboraviti, osoba se u nekim položajima spustila ispod životinje. Dakle, svi govore o ekonomskoj, političkoj, bilo kojoj krizi, ali nitko ne govori o moralnoj krizi. Da, ima tu nešto, problema i tako dalje, a seksualna revolucija je katastrofa!

Što je seksualna revolucija, to je uklanjanje pojma morala! Moral i vjera u Boga usko su povezani. Stoga je seksualna revolucija uništenje vjere u Boga, a kad se vjera u Boga konačno uništi, onda čovjek može vjerovati samo u novac i svoje tijelo, nakon čega Sodoma i Gomora, što vidimo! Dakle, politički projekti, ekonomski, sve je to sjajno, to je poput zida i krova, jednostavno nema temelja i koliko god gradili takve kompozicije, oni će se svejedno srušiti, a nitko ne razmišlja o temeljima. Pitajte bilo koga što je čovjek, koji je smisao njegova života, reći će bilo što, osim onoga što treba reći. Stoga se kriza i nastavlja. Sad uključimo YouTube, vidimo što je tu, kažu što god žele, o nuklearnom ratu, o elektroničkim, numeričkim i svim tim inovacijama, digitalizaciji čovječanstva. Što je digitalizacija čovječanstva, je li to stalan put do elektroničkog ropstva, zar ne? To jest, prije ili kasnije će se pojaviti. Rekao sam, da je najviša faza u razvoju kapitalizma — fašizam! Prije ili kasnije pojavit će se elita — uski krug, gdje tada nikog neće puštati, uz rijetke iznimke, ostali ljudi, koji će biti stisnuti u rukama zakona, kontrole i tako dalje, trebali bi se pretvoriti u potpuno poslušnu koloniju robova i nadalje apsolutna nemoć jednih i apsolutna moć drugih. Nakon čega društvo počinje propadati, jer kada suprotnosti prestanu konkurirati, razvoj se završava, kada jedna suprotnost potpuno potisne drugu, ljubav odlazi i započinje porobljavanje i uništavanje druge suprotnosti. Dakle, ovo je pokazatelj da elita počinje uništavati i porobljavati narod, to je pokazatelj da je sve manje ljubavi. Više ljubavi, više natjecanja i jednakosti, jedinstva između naroda i vlasti. Manje ljubavi, moć poprima sve brutalnije oblike. I tako to elektroničko ropstvo, kojem čovječanstvo sada ide, samo svjedoči da ljubavi u podsvijesti ljudi ima sve manje. Zašto je sve manje ljubavi, jer vjera u Boga slabi, a ljudi su navikli da vjeru u Boga stavljaju u crkvu, a crkva je i sama izgubila put.

Stoga nitko ne razmišlja o ljubavi, nitko ne razmišlja o duši, iako se vremenom bez ljubavi, natjecanja suprotnosti, pretvara u otvoreno samouništenje, a tada najinteligentniji, najenergičniji mora porobiti i uništiti većinu manje inteligentnih i manje energičnih, prirodni odabir! Stoga, ako nema ljubavi, tada smo osuđeni na činjenicu da će najjači uništiti najslabije, a budući da su mogućnosti istrebljenja i kontrole upravljanja čovjekom, ne samo s njegove vanjske strane, već i u unutarnjem stanju, vrlo velike, onda je to put do prirodnog samouništenja. Kao da glava želi potpuno podčiniti sebi tijelo, a zatim ga uništiti, zaboravlja da je povezana s tijelom i umrijet će zajedno s tijelom. Također moderna, pokušavajući realizirati poganske ideje, ona zapravo ubija sebe i svoje potomke, pa je čitav problem što ljudi još uvijek uopće ne razumiju da bi čovjek shvatio kako se može izliječiti, prvo mora shvatiti da je bolestan, zatim postaviti dijagnozu, a zatim potražiti lijek. A ako čovjek kaže — zdrav sam, iako je ozbiljno bolestan, nemoguće ga je izliječiti! Sadašnja civilizacija počinje shvaćati da je bolesna, ali uopće joj ne pada na pamet da razlog nije u ekonomiji ili politici, već barem da se utvrdi što boli, kako, zašto i tako dalje, to se naziva anamneza. Kao da osoba ima gripu, ali oni kažu da ima curenje iz nosa, liječit ćemo curenje iz nosa, i što dalje? Ili recimo da osoba ima korona virus, pluća će mu uskoro otpasti, tamo mu je začepljenje i rečeno mu je da ima temperaturu, snizit ćemo temperaturu. Dakle, s takvim liječnikom nećete stići daleko, ali mi još uvijek imamo takve liječnike.

Prvo morate utvrditi uzrok, glavnu stvar uzeti od bolesti, saznati razlog za to, a zatim nešto učiniti. Dakle, glavni razlog je naše nerazumijevanje što je to vjera, što je ljubav, što je čovjek, što je smisao života čovjeka, sustav prioriteta, što je moral i o tome ništa ne znamo, imamo potpuno površne ideje. Kopajte malo i ispada da je pomoć samo materijalna, a oproštaj – to je jednostavno ništa ne raditi, premda Kristov oproštaj nije samo uklanjanje kazne, jer je Kristov oprost odgoda kazne, tako da se čovjek promijeni i počne razvijati, o ovome nitko ne zna i ne govori, pa nam preostaje još puno toga za shvatiti i nadam se da ćemo razumjeti.


Prevod: Svijetly



0
16.02.2021
2344

3 comments

16.02.2021 12:11
Hvala puno Svijetly na prevodu!
Martina Došen
07.03.2021 13:29
Oduševljena sam ovim tekstom, sadržaj u potpunosti odgovara mome stavu o životu, a prvi put čitam Lazareva! Hvala Bogu da sam to pronašla!
dugogodišnji poštovalac rada gospodina Lazareva
28.03.2021 16:33
+1
Iskreno, nikad lošiji prevod gospodina Lazareva nisam videla. Da sam kojim slučajem prvi put čitala ovaj tekst, mislila bih da je čovek lud a ne ovakva veličina od filozofa. Srećom, dugo godina ga izučavam i pouzdano znam da je do prevoda i da nije njegov loš intervju. Zaista ne bi trebalo svako da radi prevode jer je preveden tekst ključ u prenosu znanja.
Svijetly, veliki trud ste uložili ali smatram da biste trebali biti svesni da nije svaki rad na korist Vama i ljudima oko Vas. Svako dobro Vam želim.
Loading...