Zašto nam se događa neuzvraćena ljubav?
Zašto nam se događa neuzvraćena ljubav? Navikli smo da svrstavamo stvari u fioke. Ljubav može biti srećna ili nesrećna, uzvraćena ili neuzvraćena, bogata i siromašna, crvena i zelena, gruba i nesebična… Ali epiteti su besmisleni. Ljubav sama po sebi predstavlja sreću. I samo je naša sebičnost boji u različite nijanse. Što je čovek sebičniji, više želi da uzima od ljubavi, a zauzvrat da ne daje ništa. I takvu ljubav potom naziva neuzvraćenom. Kada volimo onog koji nam ne uzvraća ljubav, onog koji ima mane, koji nas vređa i pričinjava nam bol, mi prolazimo školu čiste, nesebične i velikodušne ljubavi. Zatim se ta ljubav uliva u zemaljske okvire i podrazumeva uzajamnost, radost, zadovoljstvo i rađanje dece. Kada se ljubav tek pomalja, ona nema boju, nijanse niti epitete. Ona jednostavno Jeste, i već kao takva predstavlja sreću. Zatim dobija oblike i nijanse, može da se pretvori u strast, kao i u čisto životinjske emocije.
Ljubav nije poklonstvo, servilnost i uslovljenost. Voljena osoba ne bi trebalo da bude ni sluga, niti gospodar. Ona mora da se žrtvuje, brine, prašta, ali i da brani svoje interese. Ako žena neće da pomogne muškarcu u promeni karaktera, već ćutke ispunjava njegove zahteve, ona ne služi ljubavi, već uživanju i zadovoljstvu druge osobe. To će negativno uticati na njeno zdravlje, kao i na karakter voljene osobe. Ako, pak, muškarac oštro brani pravo na svoje zadovoljstvo, onda takvi odnosi, sasvim logično – nemaju perspektivu.
Onaj koji može sebe da obuzdava u užicima i zadovoljstvima, koji može da se žrtvuje, koji ume da bude ponizan, strpljiv, za koga su iskrenost i dobrodušnost prirodni – taj će služiti ljubavi, a ne voljenoj osobi. Prvo treba voleti božansko „ja" u čoveku, pa tek onda njegove omotače. Neprijatne odnose i neuspehe u ličnom životu doživljava onaj čija duša nije harmonična. Zavidna, sebična, okrutna i samoljubiva osoba ne može da ostvari srećan lični život. Ona može da gazi drugu ili da joj se klanja zato što jedinstvo i ravnopravnost nastaju iz ljubavi. Uvredljivost je zapravo sebičnost. Ljubomora i zavist su takođe sebičnost. Pljačkanje i ubijanje predstavljaju ekstremne oblike sebičnosti. Takvim ljudima je veoma teško da osete ljubav i radost, jer su oni uglavnom orijentisani na zadovoljstvo i uživanje. Da bi se osetila radost potrebno je ograničiti sebe u uživanju. Da bi se osetila ljubav, potrebno je ograničiti sebe u zadovoljstvu i radosti.
S.N. Lazarev — Vaspitavanje roditelja — Odgovori na pitanja