image image
image image image image image image image image image image image image image image

Zašto nam se događa neuzvraćena ljubav?

Zašto nam se događa neuzvraćena ljubav? Navikli smo da svrstavamo stvari u fioke. Ljubav može biti srećna ili nesrećna, uzvraćena ili neuzvraćena, bogata i siromašna, crvena i zelena, gruba i nesebična… Ali epiteti su besmisleni. Ljubav sama po sebi predstavlja sreću. I samo je naša sebičnost boji u različite nijanse. Što je čovek sebičniji, više želi da uzima od ljubavi, a zauzvrat da ne daje ništa. I takvu ljubav potom naziva neuzvraćenom. Kada volimo onog koji nam ne uzvraća ljubav, onog koji ima mane, koji nas vređa i pričinjava nam bol, mi prolazimo školu čiste, nesebične i velikodušne ljubavi. Zatim se ta ljubav uliva u zemaljske okvire i podrazumeva uzajamnost, radost, zadovoljstvo i rađanje dece. Kada se ljubav tek pomalja, ona nema boju, nijanse niti epitete. Ona jednostavno Jeste, i već kao takva predstavlja sreću. Zatim dobija oblike i nijanse, može da se pretvori u strast, kao i u čisto životinjske emocije.

Ljubav nije poklonstvo, servilnost i uslovljenost. Voljena osoba ne bi trebalo da bude ni sluga, niti gospodar. Ona mora da se žrtvuje, brine, prašta, ali i da brani svoje interese. Ako žena neće da pomogne muškarcu u promeni karaktera, već ćutke ispunjava njegove zahteve, ona ne služi ljubavi, već uživanju i zadovoljstvu druge osobe. To će negativno uticati na njeno zdravlje, kao i na karakter voljene osobe. Ako, pak, muškarac oštro brani pravo na svoje zadovoljstvo, onda takvi odnosi, sasvim logično – nemaju perspektivu.

Onaj koji može sebe da obuzdava u užicima i zadovoljstvima, koji može da se žrtvuje, koji ume da bude ponizan, strpljiv, za koga su iskrenost i dobrodušnost prirodni – taj će služiti ljubavi, a ne voljenoj osobi. Prvo treba voleti božansko „ja" u čoveku, pa tek onda njegove omotače. Neprijatne odnose i neuspehe u ličnom životu doživljava onaj čija duša nije harmonična. Zavidna, sebična, okrutna i samoljubiva osoba ne može da ostvari srećan lični život. Ona može da gazi drugu ili da joj se klanja zato što jedinstvo i ravnopravnost nastaju iz ljubavi. Uvredljivost je zapravo sebičnost. Ljubomora i zavist su takođe sebičnost. Pljačkanje i ubijanje predstavljaju ekstremne oblike sebičnosti. Takvim ljudima je veoma teško da osete ljubav i radost, jer su oni uglavnom orijentisani na zadovoljstvo i uživanje. Da bi se osetila radost potrebno je ograničiti sebe u uživanju. Da bi se osetila ljubav, potrebno je ograničiti sebe u zadovoljstvu i radosti.


S.N. Lazarev — Vaspitavanje roditelja — Odgovori na pitanja

0
09.03.2018
14210